Sve ženske i muske teme na jednom mestu |
| | Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... | |
|
+6Jeci ladybug inda sister87 Lara von richthofen 10 posters | |
Autor | Poruka |
---|
von richthofen
Broj poruka : 58 Datum upisa : 07.03.2012 Godina : 51
| Naslov: Re: Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... Sre Sep 26, 2012 12:06 am | |
| Upravo potvrdjena informacija pilot Goran Savic je preminuo na VMA posle pada aviona Lasta 95 u Novoj Pazovi, Vecna Slava pocivaj u miru druze ! | |
| | | von richthofen
Broj poruka : 58 Datum upisa : 07.03.2012 Godina : 51
| Naslov: Re: Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... Sre Dec 19, 2012 10:59 am | |
| Nesto od mog druga Voje Eskica napisano kako on kaze za "ljudine" iz avijacije i mi njemu kazemo gde si Vojo "ljudino" :-)
Vršnjaci ...
Došlo 'vala, neko zadnje vreme.Izvanje... Više nije ni pitanje kvaliteta.Daj šta daš... Ako hoćeš pročitati išta, moraš to izgleda sam i napisati.E sada, koliko je zdravo čitati sopstvene brljotine i kakve sve posljedice more ostavit', eee to je za dužu i logično, stručniju analizu... No, događaji uglavnom nikada i nikoga ne čekaju. Život nema ,,ručnu,, a ni ,,servo,, ... ABS i slična ćeresta.Pa obično ide kuda sam hoće a mi budemo samo svedoci događaja, koji ako se ne zapišu, lako skliznu u kanal zaborava.Dubok i zatravljen.Neograničeno, skoro beskrajno dug i prostran.
Setan i tužan početak.Skoro bljak totalno, ali... Sa vrlo dobrim razlogom.Videćete. Htio sam ovo staviti i u podnaslov ,,Uspomene na ljudine...,, ali ljudi o kojima ću ovde govoriti nisu direktno vezani za vazduholovstvo, a da su ljudine jesu. Ili bolje, bili su...A uspomena o njima vredi da bude barem ovde pomenuta.
Bude tako dana koji te ono baš zakopaju.Totale... Neozidana septička popusti i onda bujica krene ka tebi.Ti se povlačiš, odmičeš noge i kao u ružnom snu, pokušavaš izbjeći bar gustinu ali ne ide. I nikdar taj dan ne dođe sam. Bude tu vazda više stvari ali se serijski uvežu pa te pritisnu finansije, jesen, ljudski inat i bezobrazluk, ove o'srednje godine i još svašta nešta...No, ništa me ne može baciti u bulu toliko kao kad izgubim nekog dragog.Tad ne pričam ništa danima a da bih se, sasvim sebično, povadio, evo podijeliću bar deo sjećanja sa Vama jer sam skoro siguran da se slično ili isto osjeća svaki insan za ovakvih dana. Ni Toše Proeski mi jutros baš ne pomaže.,,Trešnja,, je svakako jedna od mojih omiljenih al' je brate teška za 'vaka jutra. Daj da Vam kažem o čemu se radi da više ne patim i sebe i raju. U poslednjih par dana desilo se neverovatno mnogo smrtnih slučajeva mojih poznanika.Umrli su ljudi koji su mi bili vrlo dragi.Nisu mi bili rodbina, bili su mi prijatelji.A to mi je teško bilo da odvojim.Uvijek. Nekoliko kolega pilota, koje sam samo ovlaš poznavao i trojica mojih drugara. Sve u tri dana. Ne mogu tu nikoga izdvajati.I neću. Ali ću ova sjećanja ipak ciljno posvetiti Medinom bratu Nemanji. Tuga. '69. to godište.Tromb do pluća, iznenanda i to je to...Osta' život nedoživljen.
I Kalči... Našem dragom prijatelju, Milanu Kalčiću... U suboru 24.09. ujutro, zazvonio mi je mobilni.Draganče, naš, u mojim ranijim pričama, često pominjani,,komšo,, sa Dunava, je imao čudan glas.Vrlo... Rečenice koje su uslijedile su samo potvrdile ono čega smo se pribojavali... ,,Znaš Vojo, umro' je Kalča...Maloprije ga je Dumba našao na čamcu,,
Naš prijatelj je završio baš onako kako je i želio. I kako bi trebalo, po mom mišljenju, da se završava životna priča svakog ribolovca, ali i pilota. U čamcu, sam na sredini Dunava, sa zabačenim, namamčenim štapovima i u očekivanju udarca velikog brke.Sa svojom istorijom bolesti i četiri bay-pas-a, znao je da ne smije nipošto sam u čamac ali je, kao veliki čovek, verovao u svetost prava na svoje pravo ličnog izbora. I držao se toga do samog kraja. Nisam stigao ni da napišem priču sa našeg zadnjeg, skorašnjeg ribolova, pa ću kao nekrolog našem drugu postavit ovde i njegove poslednje slike, kao uspomenu na njega i par ostalih ribolovačkih slika.
Postoji dobra poslovica koja kaže ,,Piloti ne umiru...Oni samo odu i ne vrate se...,,Tako bi trebalo da bude i sa ribarima.Barem krajevi... Japanci kažu da ribolovci duže žive jer Bog ne uračunava dane provedene u ribolovu.To ispadne nekako ,,gratis,, .Gratis su i ovakvi završetci.Ne znam da li žive duže ali bolje, sasvim sigurno. Slava ti Kalčo, i hvala za sve zajedničke dobre momente a pored drage slike na zidu, poklona za jedan od prošlih rođendana još kamaru neponovljivih slika nosiću u sjećanju na tebe sve dok i moja noga bude stajala kraj bilo kakve vode... Laka ti zemlja i vazda bistre i mirne, neke bolje i srećnije vode, dragi prijatelju...
Morao sam napraviti malu, jednočasovnu pauzu, u pisanju, da jutros odvezem klasića do vojne bolnice, gastro i kod kardiologa.Uklapa se nekako u light motiv ove priče. Ono što je tužno, a ipak tako često zadnjih godina nad ovom geografijom i orografijom nakalemljeno jesu statistike, friška godišta i datumi.Skoro niko ne boluje, samo kvrc i gotovo.Valjda nam je to naša borba dala. I zato joj neizmerno 'fala... Nikad ovde i nije bilo neke masovne starosti.Što jes' jes'... Ono tipa, svi živimo srećni i veseli, gerontološki se situiramo i umremo sami sebi i drugima dosadni, prividno bogati i do balčaka, europski sparušeni. O'đe baja, odvajkada traje neka jeziva, smrtna svježina.Umiremo mladi, ili od dušmanske il' od bratske ruke ili od naše sikiracije, bijede i tuge. Sve vršnjaci...Junaci i oni manje... Na kraju svima isto. Sjećam se, kada sam bio dijete.Pa kada vidiš ono smrtovnicu đe je neko napunio pedesetak, pomisliš na kvarnjaka ,,. ,,Ko ga šiša? Šta bi htio? Dosta mu je...,, Ili kad prokontaš ,,Kad će više ta Dvijehiljadita ...Ej, tada ću imat' tries' tri...,, A sada se sve nekako naglavačke izmijenilo. Valjda vizura drugojačija.Ili obična starost?Ko će ga znati? I nije to loše.Tako i treba da bude.Nije važno kad je, samo da se čovjek ne pati.Sjećam se šale koja se u mom kraju prepričava a koju je na ispraćaju starih učiteljica izgovorio Sreten, legendarni direktor škole moga djetinjstva. Parafraziram... ,,Eto radili smo tolike godine zajedno, tra. la. la ...Sad idete u penziju i ja Vam želim da je dugo primate, ali i da umrete od srca...,, Na tobož, zgražavanje kolektiva on im je lakonski poručio ,,Razmislite Vi malo pa ćete vidjeti šta sam time mislio...,, Tako i jeste. Ali nivo rizičnih godišta se na Balkanu definitivno snizio.Valjda pusta sikiracija...Primera je bezbroj a ja lično poznajem najmanje dvocifren broj mojih kolega, pilota, koji nisu napunili ni godinu dana penzije...Ili nisu uopšte stigli do nje.Puno brate. Debelo sam premašio taj prosjek i ne brinem za ličnu budućnost.Ič' ...I ne bojim se više ničega, osim zeru sebe u ovakvim danima.Srce mi je kontam naivno, zdravo i još neizraubovano, skorom mlado, mozga srećom imam premalo za sikiraciju a eto sjednem za tastarutu s vremena na vrijeme, isčukam po koju, i o'ma mi lakše. Moj kapital su ove priče a u njima se ipak živi vječno. Ili barem blizu tome. Moj ćale citira svog starog profesora koji mu je prilikom slučajnog susreta u Banja Luci neposredno poslije Dejtona rekao ,,E moj Jovo, samo vrijeme poslije rata je gore od ratnog vremena...,, Nekako mi zadnjih godina, postaje jasnije šta je stari profesor htio reći.Šta nam je užasa, žala i mladosti odnijelo ovo naše ludilo, Tito dragi...A sada nekako ista generacija biva pokošena recidivima...
Došao mi je sinoć drugar, vlasnik jednog lepog sajta pa čekam jutros njegov poziv da ga vodim na aerodrom, pa da tamo sa jaranima natenane popijemo kafu, malo se prozezamo i slikamo, ako budu dali, pored dragog ,,Klempe,, (G4 – prim aut...) i u ,,Orliću,, te ovu tužnu analizu, krajputaške podvrste privodim kraju.
A kako bih ja dugojačije no kroz šegu... Ima jedna lepa poslovica, koja kaže otprilike ovako ,,Živi svaki dan kao da ti je poslednji i jednoga dana ćeš sasvim sigurno biti u pravu...,, Ili bi se to u prevodu moglo zvati onom bećarskom ,,Udri brigu na veselje...,, ako je ikako moguće.A u dobrom društvu, uvijek je moguće. Moje društvo su oni koji ovo čitaju i čuo sam nedavno sjajnu izreku jednog savremnog kompozitora koju bih iskoristio ovom prigodom. ,,Ovo za ovim dirkama ( tastaturom u mom slučaju – prim. aut. ) sam ja ... Sve ostalo je kompromis...,, Dok ne dođe dan finalnog odlaska, daklem samo šega, bez obzira na okolnosti. A kada jednoga dana krenem, volio bih da to bude avionom ili čamcem. Za avion sam malko okasnio, no za čamac taman ima vremena.
U međuvremenu ću samo još po neku priču, ako nemate ništa protiv... I onako niko drugi ništa ne piše pa bar da vrijeme što prije prođe.E sada da li će biti i kvalitetnije potrošeno, e to sujmam.Al' hbg (hebi ga...) ne more sve...
Slava mojim drugarima.Vječna...I pokoj im duši. Ipak mi je drago što smo pretekli sudbinu i proveli mnoge nezaboravne trenutke zajedno.Dunav više nikada neće biti isti bez našeg Kalče... Neka Vam o svemu što napisah bar malo posvedoče ove, friške, sličke...
Vaš Vojo, kobajagi književnik ... | |
| | | von richthofen
Broj poruka : 58 Datum upisa : 07.03.2012 Godina : 51
| Naslov: Re: Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... Pet Mar 08, 2013 8:17 am | |
| Evo jos nekih fotki sacuvanih od zaborava, Piloti aviona J-22 imali su kljucnu ulogu u operaciji "Koridor" 1992. izuzetno slozeni zadaci i vise poletanja u jednom danu. | |
| | | von richthofen
Broj poruka : 58 Datum upisa : 07.03.2012 Godina : 51
| Naslov: Re: Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... Ned Mar 24, 2013 1:27 am | |
| Potpukovnik Života Đurić rođen je 1963. godine u Paraćinu. Na stotinak metara od njegovog doma je mali sportski aerodrom sa koga su često poletali stariji momci, članovi kluba "Naša krila", i verovatno je to uticalo na njega da se posle završene osnovne škole uputi u Mostar u Vojnu vazduhoplovnu školu, a onda školovanje nastavi na Akademiji u Zemuniku kraj Zadra i dve godine u Podgorici. Službu vojnog pilota je počeo 1986. godine na aerodromu Petrovec kraj Skoplja. Tu se i oženio Biljanom koja je iz okoline Paraćina. Šest godina su bili u Skoplju, onda je eskadrila premeštena u Kraljevo. Rat ga je zatekao na mestu komandanta "Tigrova", eskadrile ratnih aviona "orlova" u 98. lovačko-bombarderskom avijacijskom puku. jedinici koja je bila bazirana na aerodromu u Lađevcima kod Kraljeva. Tog marta 1999. godine svima je bilo jasno da će NATO napasti Srbiju. Avijacijski puk u Lađevcima imao je ratne planove, izviđački „orlovi” snimili su položaje OVK na Kosmetu, i moguće ciljeve. Vazduhoplovci su pristupili dislokaciji ljudstva i tehnike, avioni su sklanjani sa aerodroma i maskirani u njihovoj okolini. Prve ratne noći pista u Lađevcima nije pogođena, bombe su pale između nje i stajanke. Ujutru smo krenuli u napad na komande, kampove i kasarne OVK. U našim kopnenim jedinicama bili su vazduhoplovni oficiri za navođenje, takođe piloti, dok se u komandi u Prištini nalazio vazduhoplovni oficir za vezu. Odlučeno je da se radio-veza, zbog prikrivenosti leta, koristi samo u krajnjoj nuždi ili ako oficir na zemlji proceni da napad ugrožava naše jedinice – pričao je kasnije pukovnik Sreto Malinović, u vreme rata 1999. godine komandant 98. puka. Letelo se u brišućem letu, brzinom od 800 kilometara na sat, avioni su pratili konfiguraciju terena. Grupu od dva ili četiri „orla” obično je predvodila verzija ove letelice sa dva sedišta - na drugom sedištu sedeo je navigator čiji je zadatak bio da avione precizno dovede do ciljeva. Letovi, koji su predstavljali veliko fizičko naprezanje za pilote, trajali su oko pola sata, pa čak i 50 minuta kada su bili u pitanju najudaljeniji položaji OVK prema Albaniji. I Života Đurić poleteo je na zadatak 25. marta 1999. godine. Dok je preletao područje Glogovca primetio je bazu OVK, komandno mesto i skladište, koje je uništio sa dve bombe. Nastavio je let prema unapred određenom cilju i u jednom trenutku, kada je zbog konfiguracije terena morao da okrene avion na bok, pogođen je vatrom sa zemlje. "Leteli smo iznad ispresecanog terena, u uslovima otežane navigacije na samo pedesetak metara relativne visine. Sunce je bilo na zalasku. Planine na granici s Albanijom već su pravile senke. Đurić je već izvršio dejstvo, bio je u manevru na gore kada je pogođen. Video sam da je pao na položaj terorista, koji su imali podršku NATO avijacije iz vazduha." | |
| | | von richthofen
Broj poruka : 58 Datum upisa : 07.03.2012 Godina : 51
| | | | Sponsored content
| Naslov: Re: Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... | |
| |
| | | | Avioni - Aircraft - Soundrack .... Secanja ... Memories ... | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |
|